Antenat i Stillness boogaloo 8.5

znam da kasnim 15 dana, ali nešto moram objaviti, a ovo sam pisao za radio, pa evo još jedne wanna be glazbene recenzije. inače, bio sam na koncertu i bilo je odlično.   

Zbog zabrane pušenja u  neobično nezadimljenoj atmosferi kluba bogaloo publiku su prošle subote zabavljali i ispunjavali Antenat i Stillnes uz pomoć Trip to zion crew, koji su zagrijavali ekipu prije nastupa bendova. Sat prije ponoći na stage bogaloa dolaze Stilnesi. Osmeročlani postava ovog benda kombinira stilove glazbe hip hopa, reggea, drum n bejsa, i kratke hardcore ispade distorziranih gitara, koji posebno dižu i nabrijavaju publiku. Do sada su objavili jedan album imena “Sve što znam o životu je… odabrao Đelo Hadžiselimović” u srpnju 2007. godine, a u izradi je i novi koji bi trebao izaći ove godine. Svojim energičnim nastupom i odličnom svirkom držali su publiku u ekstazi više od sat vremena, a nakon toga morali su i na bis bez klojeg ih publika nije htjela pustiti. Posebno treba naglasiti da je Yuri iz Stilnesa jednu pjesmu posvetio, i s nekoliko riječi izrazio podršku, studentima koji su i dalje u blokadi zbog neispunjenih zahtjeva na što je publika vrlo pozitivno, i u trenu reagirala. Malo nakon njih na stage izlazi i superiskusni Antenat. Riječ je o deseteročlanom bendu s dugom poviješću u kojem su  se osim postave izmijenili i stilovi glazbe, kroz 300 tinjak svirki došli do ovog što se u subotu moglo čuti. Glazbeni žanr ovi su dečki sami izmislili, zbog kako kažu komplikacija u objašnjavanju kombinacije stilova glazbe koju sviraju. Riječ je o stilu koji su nazvali subreggea, a miješavina je više stilova, pa tako nalazimo elemente reggea, duba, ska, punka, world music elemenata, kojima svaki član daje i nešto svoje, a sve se to najbolje može doživjeti na jednom live nastupu, pogotovo ako sve štima , kao što je bio slučaj u bogaloou. Naravno, publika je prisilila i Antenat na bis, gdje su izveli još nekoliko pjesama, i dostojno priveli ovaj glazbeni događaj kraju. Iako su karte bile za naše prilike relativno skupe (50 kn u pretprodaji, 70 na dan koncerta) bogaloo je ispunila sasvim pristojna brojka ljudi željna dobre glazbe, plesa i odličnog provoda, a bendovi su se maksimalno potrudili da te želje i ispune, tako da su na kraju svi sretni i pozitivni mogli išetati iz bogalooa.

nešto - ništa

Mislim da je ovaj radni naslov najprimjereniji za ovaj post. U totalnom sam kreativnom rasulu i nemam ni najmanju količinu potrebne energije da bi išta o ičemu ozbiljno zapisao. Sjećam se kad sam još u drugom semestru (nije bilo tako davno) tako zdušno i predano pisao o sjednici HNDa, ili o nesretnom bombaškom napadu u Zagrebu.  Sada nekako nemam volje za ništa iole ozbiljno i pametno, toliko pametno da bi mi netko mogao proturječiti i napisati kakav zlobni komentar - s pravom. Ne znam zašto je tako i to definitivno nije dobro i pohvalno za novinara, ali mislim da je to samo faza, i to neka prelazna. Neka faza u kojoj prelazimo iz mladih i nadobudnih ljudi u hladne i razumne odrasle osobe. I dalje sam znatiželjan, ali nemam nimalo volje to što saznam s nekim podijeliti. Nisam škrt, samo lijen za to. Nemam više volje ni proturječiti nekom onako kako sam prije znao. Sad se puno češće držim one mudre šutnje i nikom  ne ostajem dužan.. Al pokrenut ću se (kao na slici), pa makar s neozbiljnim temama da skupim barem koji komentar na ovom svom polumrtvom blogu. I onda me sanja i lejableja više neće moći sprdati… aj pozz

i evo vam jedan odličan vic (za početak) 

Došao Cigo kod frizera:
- Dobar dan, jel’ može jedno šišanje?
- Može - kaže frizer - kako želite?
- Pa ovako kume, sa jedne strane mi ostavi rupu veličine šake, a sa
druge tri-četiri manje rupice. Odstraga repovi da mi budu neravni, a šiške da
mi idu ukoso i da budu rijetke …
- Pa ne znam da li ću znati tako da vas ošišam.
- A prošli put si znao, pi… ti materina!

Dubioza Kolektiv wana be recenzija Pauk 21.03.

Dubioza Kolekiv i njihovi gosti oduševili su ove subote u prepunom klubu Pauk sve okupljene.  Dvosatnim koncertom su zadovoljili i one najkritičnije u publici. Atmosferu su zagrijali Zion Crew iz Srbije koji se premijerno predstavio zagrebačkoj publici u punom sastavu, a nakon Dubioze nastupio je i domaći DJ.  Povod koncerta je bilo predstavljanje Dubiozinog trećeg albuma pod nazivom „Firma ilegal“, ali  kako su i sami prije nastupa izjavili „Riječ je o koncertu na kojem će se zajedničkim snagama širiti ljubav i toleranciju na našim prostorima“  Dubioza Kolektiv je osmeročlani bosanskohercegovački bend čija bi se glazba mogla okarakterizirati kao mješavina duba, reggea, hc i bosanske etno glazbe. Za razliku od prethodnih albuma, pjesme na predstavljenom albumu „Firma ilegal“ su u cijelosti opjevane na bosanskom jeziku što je bend još više približilo domaćoj publici. Novi album na još eksplicitniji način govori o političkoj i društvenoj situaciji u kojoj živimo, a koja je zajednička za sva društva u tranziciji i kojoj su glavne značajke korupcijski skandali, privatizacijske pljačke i politička oligarhija koja koristi trenutno stanje radi osobnog bogaćenja. Sve to ukomponirano sa brzim plesnim ritmovima, s daškom bosanske etno glazbe, te energičnim nastupom benda ostavlja dubok utisak na svakoga.  Čini se da je Dubioza Kolektiv pronašla recept za dobar zvuk. Puna dvorana zagrebačkog Pauka pokazatelj je kako mladi sve više prijanjaju ovakvoj glazbi, te kako se poistovjećuju s tekstovima ovog bosanskog benda. Način na koji oni predstavljaju situaciju u Bosni, a samim time i u cijeloj našoj regiji je pravo osvježenje i očito je da i mladi to tako doživljavaju. (kraj službenog dijela teksta).

u elementu…

fotke by: Maria Sedak Benčić fala

Bilo je stvarno predobro. Stvarno iskreno poslušajte. Ne slušam baš previše takvu glazbu, al ovo vam se ne može ne svidjeti. Nabrijano, ritmično, smiješno al ozbiljno, stvarno su preslikali cijelu našu društvenu situaciju. Nisu mi platili za ovaj post…

Zašto novinar mora imati svoj profil na fejsu..

To je jedan od onih nesretnih postova za tisak. Pa možete ić, kad ste ionako mišem već na back ili onaj x gore. Znam, i ja to radim. Nije tema kojoj bih inače posvetio prostor na svom blogu, ali nije ni tako nezanimljiva tema. Kao što naslov govori, pokušat ću objasniti na koji način facebook može pomoći novinaru, i predočiti i njegovu pozitivnu stranu. Osim što izaziva ovisnost, i nemilo krade vrijeme, dosta je koristan. To stoji i za ostale slične platforme, poput my space, ili razna druga pomagal poput msn-a i slično. Ovo je bila jedna od tema našeg seminara, da ne mislite da sam ju bacio ovako iz glave. Tako da je razrađena do neke mjere. Pa evo ovako. Prije svega, koliko ste se puta našli u situaciji da Vam treba neka sitna mala informacija, a nemate pojma kako doći do nje. Meni u tom slučaju, osim mobitela, prvo na pamet padne facebook ili msn. Kako bi inače u jednom trenu bio povezan s stotinama ljudi, potencijalnih izvora informacije koja ti treba. Dolazimo i do prve točke. To bi bila povezanost. Na seminaru je gospodin iz 24sata iznio podatak da čak 90% novinara u svijetu ima svoj profil. Tu bi mogli ubaciti i karakteristike kao što su brzina, jednostavnost, pristupačnost i sve slično što nam fejs pruža. Da potkrijepim primjerom. Naime, kod atentata na Pukanića i Franjića, osumnjičen je između ostalih bio i Amir Mafalani. Preko frenda od frenda od frenda koji pozna Mafalanija koji mu je frend prek fejsa, došlo se do njegovog profila i njegovih privatnih slika, gdje kao kauboj okreće pištolje i sl. Naravno, ovdje se povlači i pitanje povrede privatnosti, od čega se na sebi svojstven način gospodin iz 24sata (inače on je držao seminar) fino ogradio. Drugo što bi trebalo spomenuti je da fejs na neki način može služiti i kao info sajt sa informacijama o budućim zbivanjima. Što je za jednog novinara izuzetno važno. Treće, preko fejsa možemo na jednostavan način kontaktirati osobe koje želimo nešto priupitati, ugovoriti sastanke, obavijestiti druge o raznim stvarima… Četvrto, fejs je izvor tema za istraživačko novinarstvo. Preko njega se može pratiti mišljenje većine, i njihovi stavovi, međutim treba biti izrazito oprezan s zaključcima po tom pitanju. Peto, silan je izvor podataka koje ljudi ostavljaju o sebi i drugima. Osobnih podataka, pa tako recimo možemo vidjeti da li je neki naš prijatelj prijatelj o nekog koga trebamo itd. A tek količina fotografija na fejsbuku. Što naravno zadire u polje privatnosti, ali kaj sad..

nemojte se bojat, previše…

Zanimljiva je i anegdota kada je na posljednjim tako razvikanim američkim predsjedničkim izborima jedan republikanac slučajnim klikom na određenu grupu podržao Obamu za predsjednika. Naravno da je izbio mali skandal. To je također jedna od mogućnosti, da vidimo u kojoj je tko grupi i kakvom krugu pripada, što je još jedna pomoć kod istraživačkog novinarstva.

makar me živciraju takve grupe..

Evo to je mali dokaz da ova pošast ima i svoju dobru stranu, i da nije sve tako sivo i zaglupljujuće, kao što mnogi koji nemaju profil govore. Sasvim sigurno da ove stavke koje sam naveo nisu možda ni 70% (zašto baš 70…) mogućnosti koje facebook ima, ali mi se nekako čine najočitije i najvažnije. Još uvijek ne koristim facebook u tu svrhu, ali u skoroj budućnosti, možda, nadam se i hoću.

Htio sam podijeliti s nekim cijelog dana svoju nervozu i ljutnju koju sam osjećao dok sam čitao literaturu za kolokvij iz Osnova televizije. Htio sam čak i poslati jednu lagano provocirajuću poruku preko maila ili studomata profesorici, ali zašto da to radim, a možda me i krivo shvati, pa mi i zamjeri. Ne bi bilo zgodno ni pametno.

Al, evo zašto sve to. Netko će mi reć da sam zabrijao i da pretjerujem sigurno, sasvim, al baš me briga. Ta ljutnja mi je obilježila dan, pa zašto ne bi pisao o tome. Nije mi jasno, nije nam jasnoooooooo, nije mi jasnoooo.. Televizija je medij koji napreduje najvećom brzinom, odmah iza recimo interneta, a mislim, puno više od radija i novina. Ponajprije mislim u tehničkom, tehnološkom smislu. A većina nas na ovom portalu smo studenti druge godine novinarstva , pa nas se tiče.

Uglavnom da skratim priču. Ono što mene malko smeta jest da je literatura, a mislim na Matkovićevu knjigu, ionako dosadna i pomalo naporna, k tome još iz 1995. godine. I to je ono što me najviše smeta. 1995. godina. wtf  Znate kad je to bilo?? Prije 14 godina, a vrlo lako možemo isčitati iz knjige da je posljednji (najnoviji!!!)  datum koji se spominje siječanj. 1995. Samo da dočaram duh tog vremena. Tada sam imao 6 godina, i bio sam mali kekec. Tony Cetinski je s dvije naušnice, po jednom onom gadnom na svakom uhu, pjevao na Euroviziji 94, iste godine kada je bilo nogometno SP u SAD-u, zadnje za koje sam skupljao sličice i lijepio u onaj album jer je sve bilo jeftino, kad je rat još debelo trajao, i kad smo doma imali stari grundigov tv prijemnik. Eto tako je bilo. I sad mi recite da mi imamo knjigu iz koje učimo o televiziji u svijetu, koja je stara kao i taj grundigov televizor. Koji je bio sx 8200 sglm color, jer se još nije podrazumijevalo da je tv u boji. Bonn je središte savezne vlade u Njemačkoj? Italija ima lire, Njemačka marke, tek što su se spojile Istočna i Zapadna, a hladni rat je tek završio.. Sad sam malo pretjerao. Reći ćete da je knjiga o povijesti televizije, ali u tome i je problem. Nije isključivo o povijesti.  Većim dijelom, ali oprostit ćete - 30-40% teksta za kolokvij govori o “najnovijem stanju” iz kraja 94, i početka 95. I to je ono što me živcira. Bilo bi barem u redu da, kad je već tako, te dijelove knjige ne treba čitati i učiti. Tko zna koliko će još generacija učiti iz te knjige. I ono što me nasmijalo, pa su me ljudi u NSB-u čudno gledali. Završio bi s dva citata. Citat prvi: “Usprkos velikim planovima, većina kućanstava još dugo neće imati opremu za primanje interaktivnih sadržaja i više stotina televizijskih kanala (čitaj - satelitska)”. i citat drugi:”Komercijalnu odašiljačku televiziju mogla bi ozbiljno ugroziti samo dugotrajna recesija ili neki novi medij (čitaj - internet) koji bi uz manje troškove mogao pokriti isti postotak stanovništva kao i Mreže.” Misli se na SAD.  Ma možda je glupo, meni nije. Mislim da se od 95. do danas promijenilo toliko toga da bi samo nabrojati te promjene trebalo 500 strana. Nema veze. Idem si sad malo čitat onaj tekst od DEJVIDA MEK KVINA. Aj pozdrav svima. Nemojte kaj zamjerit..

evo takav smo imali. bio je vrhunac tehnološkog razvitka tih godina

s njim smo zamijenili ovaj tu. nije ni on bio loš. za crtiće i to. da da, to smo ja i moj buraz

čestit Božić i sretna Nova godina, NOT!!!

evo, nisam dugo ništa napisao, opet.  Kažu, evo jučer na Dnevniku da je 5.1. najtmurniji, najstresniji, i sl. dan u godini. Ljudi su se istrošili, i to s novcem koji ionako nemaju, 2009. je godina velike financijske krize, svi su se zdebljali od francuske  (mama je napravila 200kg), i ostalih božičnih slastica, neki su još mamurni od nove godine, neki su si unakazili udove od igre s petardama.. Što se dogodilo s Božićem, tko ga je ukrao, tko ga je izobličio i isisao mu dušu i ostalo.

Evo moje priče, recite mi ako ste se pronašli u njoj, barem malo. Datum je 23.12. i počinju ovi kratki  “božićni praznici”. Sutra je Badnjak, i treba se pripremit za sve to. Treba kupit, kome misliš kupit, poklone itd. Treba si kupit neku odjeću, ovo iz ženske perspektive, za novu godinu i sl. Treba kupit špeceraj dvostruko više nego inače, da bi onda i jeli dvostruko više nego inače.. Treba kupit silne ukrase za bor, lampice da ti deda mraz ne fula kuću..Uglavnom treba kupit, kupit. kupittttttt……..  Eh da, bor sam zaboravio, onaj silver, silber il kaj već za 800kn. E pa tako sam i ja budala krenuo tog 23. da svojim najmilijima nešto poklonim za Božić. Šećem se gradom dok me ljudi mlataraju sa svojim vrećicama, jer svako ima barem tri, četiri vrećice, a u drugoj ruci mobitel i žuri na tramvaj.. Naravno, pokušavaš pronaći neki originalni poklon za malo para, al kako to teško ide, barem meni, odem ja u onu parfumeriju Iris. OPET gužva, naravno. U redu za blagajnu ispred mene 10tak ljudi (btw 4 blagajne su radile 4×10=40bolesnika samo u redu za blagajnu). Probijem se do blagajne, ispred mene jednoj gospođi zablokira kartica dok kupuje parfem za 400 kn, al ima ona i drugu i treću karticu… Izađem, Bogu fala, živ i zdrav. Inače cijelo ovo vrijeme sa mnom je i moja djevojka, koja u svemu tome uživa, što mene još više živcira. Idem sad do vip centra da kupimo onaj mobitel, moj poklon za nju, nikakvo iznenađenje, ništa, samo da se riješim tereta koji nosim, i novca, naravno. U vipu bar sedmero ljudi ispred mene, ima tri blagajne. Svi kupuju mobitele. Kriza je, bome.

I tako prođe 17h, sutra je Badnjak, prekustra je Božić, weeee. Vraćam se doma oko 19h, i umjesto da joj odmah dam njen poklon, NE,  ja ću ga još prvo zamotat i ukrasit pa onda. Božićni ugođaj. Proba u 20h, cuga, spavanje,Badnjak. Budi me otac u 8 ujutro. Sine, idemo u kupovinu, sutra je Božić. A nemoj srat, stari. Nisam znao. Al što se mora, mora se. Idemo mi tako do jednog supermarketa, da ne reklamiram, i kupujemo mi krastavce, zelenu salatu, četiri kruha, 2kg sira, coca colu i sve ostalo bez čega Božić ne bi bio Božić. I to kupujemo puna tri sata. Već je pola 12. Nema veze. Idemo sad kupit bor. Lažem, nije koštao 800, al 270.  Bili smo doma oko 13h. Unijeli bor, posaugali za njim. 14h Donio nakit i ostalo za bor. 15h. Prvi put u danu jeo. Već je 16h. Okitio bor 18h. Stavio zamotane kutije pod bor da bude ljepši, 19h. Otišao na kavu s prijateljima, neprocijenjivo, 20h. Žurim na večeru kod cure i njezine familije 21h.  Okej, ovo stvarno je ideja Badnjaka, obitelj i to. Je.

Nisam išao na polnoćku. Pa kaj se Isus rodio??? Nema veze. btw prekinuo sam svoju životnu tradiciju odlaska na polnoćku. Možda mi ponajviše zbog toga Božić nije bio pravi. Zaružio na Badnjak do 5 ujutro. Bar se nisam napio ko svi ostali (vozio sam), al inače bi, jer je Božić, treba se dobro uništit. I napokon Božić. Sretan Božić svima, upišem na status na fejsbuku i riješio sam se svih. Samo me ostavite više na miru. pliz,plizzzzzzzz“

Kraj dnevnog tiska…

Kako zbog obveza na faksu, kako zbog  previse  izlazaka nakon uglavnom uspješnih kolokvija nisam napisao niti jedan post skoro mjesec dana. Strašno, stvarno. I cijelo vrijeme me to kopka nekako. Ali evo odlučio sam napokon završiti jedan koji sam još davno počeo pisati, ali ga nisam uspio završiti.

Tema iz naslova bila je i tema jednog seminara iz Tiska, a o toj temi se ionako naveliko priča na faksu. Pretpostavljam da svi znate jako puno o toj temi, pa ipak, pokušat ću biti što sažetiji i iznijeti i neke nadam se informacije koje niste znali, a ako ih znate ne smeta da ih malo utvrdite.

Na pisanje o ovoj temi motivirao me jedan članak s Net.hr-a, a na istu temu.  Odlučio sam temu malo proširiti i unijeti svoje mišljenje, pa  evo.

Cijela priča počela je davno, još prije mnogo godina, otkad većina novina ima negativan trend naklade. U ovom postu donosim i popis 25 najvećih američkih dnevnih listova, na kojem možete vidjeti nove podatke o nakladi, i trendu (pad naklade kod većine).Priča je kulminirala kada se prije mjesec dana otprilike, na web sajtu Christian Science Monitora uprava tog dnevnog lista obratila svojim čitateljima sa svojim novim planovima, koji između ostalog uključuju i potpunu transformaciju tog lista iz tiskanog u web izdanje i to do travnja 2009. Još jedan segment tog plana jest i smanjenje troškova. Logično.  Razlog ovome je taj što naklada ovog lista pada već jako dugo, i od 230.000 1970. danas iznosi 50.000. Ovo naravno ne utječe najbolje na politiku oglašivača prema ovom listu, i kao logično se postavlja da je promjena koncepta potrebna, nužna, a možda i jedini izlaz iz ovakve situacije. List će se prebaciti u potpunosti na web, iako je na webu još od 1995., a brojka trenutne posjećenosti ovog web portala iznosi 1.500.000 čitatelja mjesečno.

USA TODAY — 2,293,310 — 0.01%
THE WALL STREET JOURNAL — 2,011,999 — 0.01%
NEW YORK TIMES — 1,000,665 — (-3.58%)
LOS ANGELES TIMES — 739,147 — (-5.20%)
DAILY NEWS, NEW YORK — 632,595 — (-7.16%)

NEW YORK POST — 625,421 — (-6.25%)
THE WASHINGTON POST — 622,714 — (-1.94%)
CHICAGO TRIBUNE — 516,032 — (-7.75%)
HOUSTON CHRONICLE — 448,271 — (-11.66%)
NEWSDAY — 377,517 — (-2.58%)

THE ARIZONA REPUBLIC — 361,333 — (-5.51%)
SAN FRANCISCO CHRONICLE — 339,430 — (-7.07%)
THE DALLAS MORNING NEWS — 338,933 — (-9.28%)
BOSTON GLOBE — 323,983 — (-10.18%)
STAR TRIBUNE, MINNEAPOLIS — 322,360 — (-4.26%)

STAR-LEDGER, NEWARK, N.J. — 316,280 — (-10.40%)
CHICAGO SUN-TIMES — 313,176 — (-3.94%)
PLAIN DEALER, CLEVELAND — 305,529 — (-8.58%)
THE PHILADELPHIA INQUIRER — 300,674 — (-11.06%)
DETROIT FREE PRESS — 298,243 — (-6.84%)

THE OREGONIAN — 283,321 — (-8.45%)
THE ATLANTA JOURNAL-CONSTITUTION — 274,999 — (-13.62%)
SAN DIEGO UNION-TRIBUNE — 269,819 — (-3.00%)
ST. PETERSBURG (FLA.) TIMES — 268,935 — (-6.88%)
THE SACRAMENTO BEE — 253,249 — (-4.22%)

Što se tiče smanjenja troškova, kao negativne primjere moram spomenuti Time Inc.,najvećeg svjetskog izdavača magazina, koji je objavio smanjenje broja radnika za 6 posto, što iznosi 600 radnih mjesta, zatim Gannett Co Inc., najvećeg američkog izdavača novina koji planira ukinuti 10 posto radnih mjesta u lokalonim novinama zbog pada prihoda od oglašavanja..LA Times ukida 75 uredničkih radnih mjesta… (www.net.hr)

Ovaj negativan trend, koji se očituje u padu naklade, otpuštanju radnika - novinara, urednika, ne odnosi se samo na SAD, već i na ostatak svijeta. Le Figaro i Le Monde također su nedavno otpustili dio svojih radnika. Kao što smo mogli čuti isto se najavljuje i u Vjesniku, što je s novinarima Ferala?..

O rješenju ću pokušati napisati koristeći se izlaganjem Horsta Pirkera, predsjednika uprave Styrie, koja je u vlasništvu Večernjaka. Izlaganje je iz ožujka 2008. ( http://hakave.org/) Ono što u Styriji smatraju izlazom iz ovakve loše pozicije novina je strategija koju on naziva 3M. 3M stoje za multimediju, multikanale i multiplatforme. Više medija (tv, radio, novine, sms, web portal) dostavlja informacije različitim kanalima (satelitom, kabelskom, fizički, UMTS-om) na različitim platformama (papir, PC, mobitel).  Ono što on predlaže je ili korištenje ove 3M strategije, ili prelazak na besplatne dnevne novine. S tim u pogledu kazao je i kako VL radi na izradi i poboljšanju svoj web stranice Večernji.hr.  Ovo rješenje koje nudi gospodin Pirker slično ustvari nagovješta ono što se u SAD-u već počelo događati, a ogleda se u sve većem značaju interneta kao masovnog medija, a sve manjem utjecaju dnevnog tiska.

Još jedna osobina koju nije naodmet spomenuti jest i tabloidizacija koja neka dolazi ruku pod ruku s ovim trendom. 24sata su najprodavanije novine u Hrvatskoj s oko 200 - 250 tisuća primjeraka, i s toliko su jače od Večernjeg i Jutarnjeg lista zajedno, prema nekim podacima koje sam uspio prikupiti. Zadnje podatke koje sam našao za tiražu Večernjeg i Jutarnjeg su iz 2002. godine i tada je Večernjak sa 120.000 bio za 20.000 tiražniji od Jutarnjeg. Ne znam kako točno  ta dva lista stoje danas, ali podatak za 24sata je iz 2008. godine.

Obećao sam iznijeti i svoje mišljenje o ovom, možemo slobodno reći velikom problemu. Na seminaru iz Tiska mogli smo čuti neke kalkulacije i procjene kako će 2040. godine novine brojiti svoje posljednje čitatelje.Kako su stvari krenule, to je nekako realno za očekivati, a pogotovo kad znamo da je do te godine još 30 tak godina, i sa ovim tempom tehnološkog razvitka zaista je nezahvalno išta prognozirati, pa ipak dobro je uzeti te prognoze u obzir. Ono što ja još od davna pokušavam objasniti jednom svom prijatelju, a zadrtom čitatelju i poborniku dnevnog tiska s dugim analitičkim tekstovima je da je to vrijeme prošlo.On me nikako ne shvaća, i naravno ne slaže se sa mnom. Pa ipak, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ja cijenim njegove i držim se svojeg. Znam da su nam dugi i analitički tekstovi potrebni, ali ako krenem od sebe, prvi sam koji takve tekstove ne voli čitati. Evo, priznajem.Strašno. Moja isprika za to je nedostatak vremena i koncentracije, najčešće. Naravno ponekad ih čitam, ali web portali su moji najveći informatori. Želim uvijek najnovije informacije, kratko s puno slika, video isječcima, linkovima na ostale stranice na kojima moguu saznati doista sve o određenoj temi iz više izvora i s više strana. Pa et, to je vjerojatno ono što je najbitnije za takvo moje razmišljanje. Mislim da od toga ne treba bježati, nego se jednostavno prilagoditi. Novine su se krenule prilagođavati, a vrijeme će pokazati do čega će nas to dovesti..

Novinarstvo - nesigurna profesija..

Evo, kako dugo nisam pisao, odlučio sam se malo pokrenuti, pa sam iz tog, a i nekih drugih razloga odlučio pohoditi okrugli stol, iliti raspravu na temu “Novinarstvo - nesigurna profesija”, a sve to u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske i to baš na današnji dan - “Dan obrane novinarstva” (Stand up for jurnalism). Mjesto održavanja ove novinarske radionice bilo je u zgradi HND, na adresi Perkovčeva 2,dana 5.11. s  početkom u 10:00h.

Odlučio sam popratiti raspravu i sve upiti, kako bi vas što jasnije izvjestio o čemu je bilo riječi. Pa evo izvještaja.

Rasprava je bila podijeljena u dva dijela, od koja sam prisustvovao samo na prvom, kako je u 12 bio zakazan prosvjed studenata, a za koji sam osjećao nekakav unutarnji poriv, pa makar da na 15-tak minuta prisustvujem i solidariziram se s kolegama studentima.

Prvi dio rasprave, sa svojim uvodnim riječima otvorio je glavni tajnik HND Vladimir Lulić. Kako ovaj post ne bi bio suviše suhoparan, i dosadan, neću pričati što je tko rekao, i na koji način, već ću pokušati odvojiti suštinu cijele rasprave i nekakve zaključke koje smo iz nje mogli izvući. Nije zgorega spomenuti da je raspravi prisustvovao i gosp. Emil Havkić, odvjetnik, koji je mogao ponešto reći o situaciji kada se novinar nađe izložen sudskim tužbama. Bili su tamo još: gosp. Zdenko Duka - predsjednik HND-a, Dušan Miljuš, novinar JL, nedavno pretučen zbog svojeg novinarskog rada, zatim prof. Malović, predstavnici nakladnika, novinari, i jedna velika skupina studenata našeg fakulteta.

Glavna tema rasprave bila je radno - socijalna nesigurnost novinara, o kojoj je više riječi bilo u drugom dijelu rasprave, te fizičko nasilje nad novinarima, o kojem je više mogao reći Dušan Miljuš, nažalost iz osobnog iskustva.  Pokušati ću izdvojiti one najčešće spominjane i najveće probleme koji se pojavljuju u novinarskoj struci:

1. PROFIT - GLAVNI UREDNIK - mislim da je svima jasno što se želi reći. Većina prisutnih naglasila je kako je upravo novac onaj koji određuje što i kako će se pisati. Danas imamo takvu situaciju da 60-70% prihoda hrvatski mediji ostvaruju upravo od oglašivača, a tek ostatak od naklade. Logično je samim time, da oglašivači sve češće određuju uređivačku politiku, i govore novinarima što i kako da rade. Ovdje postoji velika opasnost da novinar postane zabavljač, promotor, ili prikriveni oglašivač. Sve rijeđe se koriste pravi kriteriji pri izvještavanju, naravno pod ujecajem oglašivača. Svjedoci smo zato umjetne proizvodnje tema, senzacionalizma, komercijalizacije.

2. NESTAJU SPECIJALIZIRANI NOVINARI - odnosno novnari sve češće u svojim redakcijama rade po politici “svi rade sve”. To za posljedicu ima nedovoljno kvalitetne vijesti, novinare koji rade više, a ipak nekvalitetno. Kako su zaokupljeni preširokim temama, nemaju dovoljno vremena ni volje istražiti pozadine svih vijesti.

3. SVE VIŠE OTKAZA - a novi se najavljuju. Ovo je povezano i s problemom zaštite novinara pred sudovima, odnosno zaštita zakonom. Bilo je riječi o spornom zakonu o obveznim odnosima.  Naime, prema novo izmjenjenom zakonu (siječanj 2006.), pravne osobe dobile su mogućnost tužiti novinare. Odvjetnik je spominjao kazne koje se kreću i do 70.000 kn, a svi znamo što takva kazna znači za jednog novinara s nestalnim i nevelikim primanjima. Inače, ovakva sudska praksa ne provodi se niti u jednoj drugoj državi (uz izuzetak Rusije). Ovo znači da pravne osobe (političke stranke, razna udruženja) mogu tužiti novinara za nanošenje nematerijalne štete, popularno za duševne boli.  Bitna stvar u svemu jest veća kaznena odgovorsnost novinara u odnosu na nakladnike koji se od novinara ograđuju.

4. FIZIČKI NAPADI - o ovoj temi pričao je Dušan Miljuš. Novinar kao meta, sve je češća situacija u Hrvatskoj. Na taj način izravnali smo se s zemljama popur Srbije, Crne Gore, Rusije. Napad na novinare napad je i na temelje društvenih vrijednosti. U SAD-u su takvi napadi nezamislivi, a ako bi se i dogodili bili bi kažnjeni s bar 25 puta većim kaznama. Ali, ponavljam, tamo su nezmislivi. Kazna koju izvršitelji ili naručitelji takvih napada i ubojstava mogu dobiti ne može se nikako usporediti s opasnošću koju oni predstavljaju za društvo. I kao najbitnije ovdje Miljuš je kazao kako su naručitelji ti koje treba pronaći.

5. RAZJEDINJENOST NOVINARA - koja se pokazala i u najnovijem slučaju ubojstva čelnih ljudi Nacionalove grupe. Kriminalci su umreženi, nakladnici su umreženi, međutim novinari nisu. Što je razlog te polarizacije kod novinara u Hrvatskoj ne zna se. U najnovijem slučaju naravno radi se i o emocijama, ali inače novinari bi trebali više i bolje surađivati.

6. STATUTI REDAKCIJE, KOLEKTIVNI UGOVORI - koji bi poboljšali život novinara općenito. To između ostalih ne žele potpisati  nakladnici. Život novinara je sve osim sigurnog, i “sređenog”…

7. NEDOSTATAK KVALITETNIH NOVINARA - isto kao i pomanjkanje istraživačkog novinarstva možda su razlozi takve situacije kakvu danas imamo u hrvatskim medijima. Istraživačko novinarstvo je skupo, a današnje tabloidno novinarstvo teži brzim i jeftinim informacija. Istraživačko novinarstvo nažalost češće se koristi za blaćenje konkurencije,

Nadam se da sam dovoljno jasno i ne tako dosadno prenio dio onoga o čemu se danas pričalo u zgradi HND-a. Svi ovi problemi su itekako aktualni, i tiču se svih nas koji smo zakoračili prema takvom načinu života,  što novinarska struka ustvari i jest. Jedan poseban način života, prepun kako se danas čini - ucjena, podmićivanja, premlačivanja i svega ostalog što se nikako nije smjelo dogoditi novinarstvu, ako je ono nositelj demokracije, promicatelj istine i svojevrstan pano aktualnih društvenih problema, što ne može biti ako je i samo zaraženo…

nedjelja

Evo, zujim studosferom, čitam, komentiram, i gruntam si o čem bi mogao napisati svoj sljedeći post.

Ali kako mi je ova nedjelja isprala svaki smisao za bilo kakav rad, kreativnosti jedva da ima nešto, a danas sam lijen ko šlapa, odlučio sam da ovaj post bude posvećen ničemu.

Volim ništa, pogotovo kad mi mama to napravi za ručak. il kad to dobijem za Božić zadnjih pet godina za redom. Kakva je to glupost da je netko dovoljno star da mu starci više ne moraju poklanjat darove za Božić, ili sv. Nikolu npr. Svaki put operem neku staru čizmu i stavim je na prozor i najavim to starcima, i oni ništa.

Ili kad nekog pitam što ima novog, pa kaže ništa, evo, pa ko budale šutimo u neugodnoj tišini još dvadeset minuta.(česta scena iz vlaka)

Nedjelja je za nas kršćane, katolike, kažu početak tjedna, evo ako niste znali.

Ja sam je započeo odlično. u 6 ujutro prikovan za zahodsku školjku. To mi se evo dogodilo drugi put u životu. Nisam ponosan na to, da se razumijemo. ali eto, dogodi se.

Evo već zadnje dvije nedjelje ne osjećam nikakvu grižnju savjeti zbog načina na koji sam je proveo. Izuzev ovog incidenta u 6 ujutro, zadovoljan sam. Prije sam uvijek osjećao potrebu da nešto napravim u nedjelju, ali sada sam nedjelju pretvorio u dan za obitelj i prijatelje. Ne želim nedjeljom raditi ništa što negdje u sebi krije riječ obveza, i šlus. baš me briga. sad shvaćam svog instruktora iz gitare koji mi se nedjeljom nije javlja na mobitel..

Evo, gledam još malo tv uz čašu mlijeka prije spavanja, i malo prebacim na Novu, i naletim na red carpet. Bila je nekakva reportaža o onoj Nives Drpić. Koji je to sad novi trend da se od takvih ljudi proizvode javne osobe kojima se onda šprdamo na televiziji. Ne mogu to shvatiti.  Ili Simonica i Ante. Ne želim da mi takve gluposti zauzimaju memoriju mozga. Ali kako da ih izbrišem, kad o njima svi pričamo, kad ih stalno viđamo na tv-u i u novinama. Kako to da nas takve stvari usrećuju nedjeljom navečer. sami tračevi, izmišljotine i gluposti..

Evo već je 1:10, i razmišljam da sve zacrnim i izbrišem, jer je sve tako nepovezano i blesavo, al boli me briga jer se i ja trenutno baš tako osjećam. Kasno je i telim se s ovim mutavim postom već sat vremena, i ubio bi se da ga nisam objavio, pa makar da mi donese jedna bod iz Online novinarstva. a ko ga pročita, bar neće morati razmišljati o njemu. Mene to ponekad usreći.i mozgu treba odmor.

Idem sad spavat umoran od onog ničeg s početka. I evo sad mi baš krene James Blunt, Goodbye my lover. Prije sam ga volio, sad me živcira. koju kitu je tak patetičan. gasim winamp. laka noć

Bombaški napad!!!

Razmišljam o pravoj riječi, kojom bi započeo ovaj post, i nekako mi ni jedna ne zvuči dovoljno snažno. Da li katastrofa ili tragedija, ili anarhija ili… Ne znam stvarno, ali grozno je ovo što se događa.

Ubojstvo Ive Pukanića, i njegovog kolege Nike Franiće zgrozilo je sve u Hrvatskoj. Stanje je odavno prešlo preko  svake granice prihvatljivog, a za ovo novo nastalo ne postoji izraz.

Drago mi je da su neki već napisali postove i komentare u svezi ovog slučaja. Pročitao sam ih, i u potpunosti se slažem sa svime napisanim, i mislim da je to jako bitno. Brzo reagirati. Malo toga trenutno, kao studenti možemo učiniti, ali možemo puno toga iz ove tragične situacije naučiti. Tek sada ustvari uviđam kakav je ovo posao. I ne mogu reći da mi je žao što sam krenuo tim putem.

Iako je ovaj slučaj neusporedivo tragičniji, prisjetimo se i pretučenog Dušana Miljuša. Novinar je avanturističko i krajnje riskantno zanimanje u Hrvatskoj. Nadajmo se samo da će netko nešto poduzeti. Zvuči tako glupo, netko nešto. Ma previše je stvari u ovoj zemlji trulo, a ja stvarno mislim da svatko treba krenuti od sebe. Ne pitaj što Hrvatska može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za nju. Zvuču priglupo i američki, ali meni nekako ima smisla. I mi mali studenti, možemo nekako pomoći. Ako ništa drugo zasuti ovu studosferu dobrim postovima, i kvalitetnim kritikama. I na taj način pridonijeti stanju u zemlji. Zainteresirati i ostale kolege studente sa svih sveučilišta, informirati ih. I mi kao studenti novinarstva možemo pridonijeti. Ne zaboravimo da su uvijek prije upravo studenti bili ti koji su preokretali sisteme i prosvjedovali kada su stvari prešle sve granice.

Ne želim pokrenuti nikakav ustanak, ali tako se osjećam iznutra. Želim nešto učiniti, ali nemoćan sam. Užasan osjećaj. Volio bi biti neki superheroj, koji će čuvati Zagreb od gangstera i mafije, i svega sličnog. Možda ću jednoga dana, kao novinar i moći, ili bar pomagati nekom superheroju..

Prije sam volio onu seriju Obitelj Soprano. Sam Tony mi je bio najdraži lik, ali i on nije ništa drugo nego kriminalac i zločinac. Profinjeno ubijanje od strane mafijaša koji se prikazuju kao dobri obiteljski ljudi mi više nije smiješno. Sad kad je postalo realnost.

Na Novoj TV udarna vijest - BOMBAŠKI NAPAD!!! Kako k vragu, nije moguće, nakon bombaškog napada uvijek čuješ Irak, Iran, pojas Gaze, Palestina, Izrael, Afganistan, kakav Zagreb???  Da, ipak Zagreb…